Članovi PD”Smolin”Olovo osvojili najviši vrh Austrije

| 25. Jula 2017.


Članovi PD”Smolin” iz Olova Emir Ećo,Mujo Beridan,Mensur Omerović, Safet Huseinović i Armin Vatreš osvojili su najviši vrh Austrije Grossglockner (3798 mnv). -Ovo je naš lični,kolektivni ali važan uspjeh za olovske i bh planinare. Inače, Grossglockner je svojom visinom od 3798 metara najviša planina Austrije i cjelokupnog planinskog masiva Glockner u centralnom dijelu HoheTauern. Također, Grossglockner je najviši vrh istočno od Brennerskog prijevoja i smatra se jednim od najznačajnijih vrhova u istočnim Alpama. Leži na granici između Koruške i Istočnog Tirola. Karakterističnog je piramidalnog oblika i oštrog vrha kako i zbog svoje crne boje. Zovu ga još i Black Mountain upravo zbog tih crnih granitnih stijena Svaki ambiciozni planinar-alpinist ima želju za osvajanjem vrhova na kojima nikada prije nije bio ili koji iziskuju veće napore da bi bili osvojeni. Grossglockner je jedan od takvih vrhova za koje se može reći da su „dio obvezne alpinističke literature“, i sastoji se od Velikog Grossglockner – 3798 m i Malog Kleinglockner – 3770 m. Povezani sedlom po imenu Glocknerscharte što je ujedno i najopasniji i najizloženiji dio uspona na vrh. –kazao nam je Emir Ećo nakon povratka u Olovo. Vjerujemo da je još jedan planinarski san ostvaren i da su olovski planinari, uzor sadašnjim i budućim planinarima.A.M _____________________________________________________________________________________ U nastavku pročitajte detalje iz dnevnika jednog od članova planinarske ekspedicije. Uspon na Grossglockner (Groβglockner) 18.-21.06.2017. Grossglockner je svojom visinom od 3798 metara najviša planina Austrije i cjelokupnog planinskog masiva Glockner u centralnom dijelu HoheTauern. Također, Grossglockner je najviši vrh istočno od Brennerskog prijevoja i smatra se jednim od najznačajnijih vrhova u istočnim Alpama. Leži na granici između Koruške i Istočnog Tirola. Karakterističnog je piramidalnog oblika i oštrog vrha kako i zbog svoje crne boje. Zovu ga još i Black Mountain upravo zbog tih crnih granitnih stijena. U njegovom podnožju na sjeveroistočnim obroncima nalazi se Pasterze, najveći ledenjak u Austriji dužine nešto više od osam kilometara koji na žalost polako nestaje, kao i svi drugi ledenjaci u Alpama. Točno porijeklo imena planine se ne zna. Po jednoj teoriji ime je derivat od njemačkog “glocke” = zvono (planina ima takav oblik) a po drugoj je izvedeno od slavenskog “klek” = planina. Gledajući ga iz austrijskih dolina djeluje impozantno i okrutno. Grossglockner slovi kao jedan od tehnički zahtjevnijih evropskih vrhova i magnet je za alpiniste diljem svijeta. Svaki ambiciozni planinar/alpinist ima želju za osvajanjem vrhova na kojima nikada prije nije bio ili koji iziskuju veće napore da bi bili osvojeni. Grossglockner je jedan od takvih vrhova za koje se može reći da su „dio obvezne alpinističke literature“. i sastoji se od Velikog (Grossglockner – 3798 m) i Malog (Kleinglockner – 3770 m) Glocknerakoji su povezani sedlom po imenu Glocknerscharte što je ujedno i najopasniji i najizloženiji dio uspona na vrh. Jedan od najboljih smjerova za uspon je smjer Via Normale kojeg smo mi izabrali uz jedno kraćenje gdje smo uštedili oko 1 do 1,5 sat. Do ove rute došli smo preko mjesta Kals a na put smo krenuli 18.juna u 16.30 h. Oko 12 sati iscrpne vožnje sa stajanjima došli smo na parking kraj doma Lucknerhaus 1920 m.n.v., u nacionalnom parku HoheTauern, zadnje tačke do koje se može doći autom. Nakon dvosatnog odmora i smrzavanja u kombiju oko 5.30 sati19. juna ustajemo doručkujemo i pakujemo seza uspon. Vaganjem ruksaka i sedlanja krećemo oštrim tempom prema slijedećoj tački uspona planinarskoj kući Lucknerhütte 2241 m.n.v.sa teretom na leđima od 17 do 19 kg. Staza u početku vodi desnom stranom potoka, zatim prelazi preko pješačkog mostića na lijevu stranu i s laganim dobivanjem na visini, po makadamskoj cesti koja je zapriječena rampom, stiže do planinarskog doma Lucknerhütte (2241 m). Ovaj dio rute prešli smo za 1:10 minuta. Poslije kraće pauze i sat laganijeg hoda dolazimo na 2662 m.n.v. u podnožje znamenitog planinarskog doma Stüdlhütte 2802 m.n.v. Odlučujemo ne ići prema njemu i rutu skratiti za oko 1 do 1,5 sat. Izabrali smo tešku stazu sa oko 40 posto nagiba koja vodi do glečera Kodnitzkeepreko kojeg se moramo popeti da doma Erzherzog-Johann-Hütte (3454 m). Na 2900m nadmorske visine počinje ovaj veliki ledenjak, koji je dugačak oko 5 km. Kretali smo se oprezno jer nismo koristili opremu za hodanje po ledenjaku(pojas, uže, dereze i cepin)a morali smo paziti na pukotine u snijegu… Dereze nisu bile potrebne jer je snijeg/led bio jako dobro prohodan i utaban. Uostalom preko 3000m ima oko 35% manje kisika u odnosu na nultu visinu, pa smo se i zbog toga dosta sporo kretali po strmom ledenjaku.Na nekih 3200m dolazimo na grebenvisine oko 250m.Staza po njemu najprije vodi vrlo oštro uzbrdo po granitnim blokovima, a nakon njih po ferati do planinarskog domaErzherzogJohannhutte (3454m) u kojem smo planirali prespavati do sutra kada nastavljamo uspon. Pri prijavljivanju, priznali su nam iskaznice te nas je noćenje sa sutrašnjim doručkom stajalo 25,80 eura. Kada smo završili s ručkom, sjedeći na terasi posmatrali smoGrossglockner koji je stršio visoko iznad,te uživali u prekrasnom pogledu na Centralno-Istočne Alpe.Nakon kratkog rezimea situacije, vremena i snage u našim mišićima trojica članova ekipe (Emir, Armin i ja) odlučujemo se isti dan (start 16:15 h) popeti na vrh, a ostatak ekipe će to učiniti sljedećeg jutra. Od doma slijedi jako zahtjevan uspon na vrh. Obzirom da se ovdje uvjek zadržava snijeg i led obvezna je planinarska oprema dereze, cepini, 30 m užeta, planinarski pojas i kaciga. Staza najprije vodi po snijegu vrlo oštro se uspinjući do izlaska na greben. Nagib ovog dijela je veći od 45 stepeni. Na toj dionici Armin se zbog bolova u mišićima vraća i odlučuje penjati sutra sa drugim dijelom ekipe. Emir i ja nastavljamo uspon po grebenu osiguravajući se užetom štandajući se za postavljene čelične štange svakih 20-tak metara. Prelazak s malog na veliki Glockner je bio izuzetno opasan i zahtjevan. Na tom prijelazu najprije se treba spustiti niz strmu stijenu 10-tak metara i zatim prijeći Glocknerscharte (sedlo) dužine cca 5-6 metara a širine 40 centimetara, čije se strane obrušavaju na obje strane do bezdana, te se uhvatili stijene Grossglocknera na suprotnoj strani. Spust sa malog Glocknera do spomenutog prijelaza osiguran je sajlom. Nakon ovog prijelaza slijedi vrlo oštar i zahtjevan uspon na vrh. Sat nam je pokazivao kako nam je do vrha trebalo nešto manje od tri sata, a meni se činilo kao da sam se čitavu vječnost penjao. Na brzinu smo uhvatili par pojedinačnih fotografija, te zamolili italijanski par za nekoliko zajedničkih, malo se odmorili i krenuli natrag jer se primicala noć. Silazak je protekao uredno i znatno brže. Kada smo sišli u Erzherzog-Johann-Hütte raspoloženje nam se jako popravilo. Tek u domu veselo smo jedan drugome čestitali na sretnom i sigurnom usponu i silasku jer, kako god bilo da bilo, stajali smo na vrhu Grossglocknera, te prelijepe i moćne planine. Popili smo ostatak vode, a za dvije velike čaše vode morali smo dati3 eura jer u domu nema pitke vode, u stvari, nema nikakve vode osim rastopljenog snijega, i sa ostatkom ekipe utonuli u san. U ponedjeljak 19.06. u cik zore, cimeri iz sobe (Nijemci, Poljaci, Česi) odlaze na uspon. Mi se budimo u 05:15 h, te bodrimo ostatak ekipe koja se sprema za uspon davajući im posljednje upute. Nakon doručka (10 eura) kafa i mazalice izlazimo na terasu i dvogledom pratimo uspon ostatka ekipe. Nakon uspješnog uspona, ekipa je zapela u povratku na Malom Glockneru, gdje se austrijskom vodiču okliznuo uredni platiša i pao niz liticu 3-4 m, gdje je zadobio teže povrede. Evakuacija povrijeđenog trajala je oko jedan sat a helikopter ga je pokupio tek u trećem naletu. Ekskluzivni snimak evakuacije zabilježen je Arminovom kamerom a cijena ovog čekanja su preplanula lica olovskih „rakova“. Silazak je protekao svakako, zbog gužve koja se stvorila čekajući evakuaciju. Odjednom se nije se znalo ko se pinje a ko silazi, ko je u čijem navezu, gazilo se gdje se stiglo, ali je sve proteklo uredno. U domu se spremamo za natrag u pravcu domaStüdlhütte 2802 m.n.v. kojeg smo u dolasku preskočili. Iz doma krećemo oko 14:00, a u 18:00 smo na parkingu. Nebo nad Grossglocknerom nije više izgledalo tako prijateljski kao jučer. Stigli smo pojesti, malo uživati u hladnom napitku i prepričati prve dojmove kad je počela kiša, tako da smo se spakovali i krenuli sa parkinga praćeni olujom. Rezime: Zaista, impozantna je to i moćna planina koju nijedna fotografija ne može realno prikazati i dočarati. Priroda je prelijepa, pogled s vrha savršen, uspon je kondicijski zahtjevan i zahtjeva solidnu tehniku. Uspon se može obaviti u dva dana ali mi smo se odlučili za jedan (jedna grupa) i dva (druga grupa).Ukupni dojam: savršeno, neusporedivo sa bilo čim do sada, dobra ekipa, kvalitetan uspon i prelijepi pogledi.Mujo Beridan

Category: Olovo, Sport

Comments are closed.